Agencija McCann Beograd, članica AMA Group, potvrdila je status kreativnog lidera na ovogodišnjem takmičenju Young Lions Srbija 2026. na kojem su njeni kreativci ostvarili impresivan učinak osvojivši sve tri nagrade: zlato, srebro i bronzu. Ovaj rezultat ne govori samo o talentu, već o kulturi izvrsnosti i razvoja mladih kreativaca koja se neguje unutar agencije.
„Moje mlade koleginice i kolege pokazale su ne samo kreativnost, već i odgovornost, razumevanje konteksta i spremnost da se bave temama koje zahtevaju pažnju, empatiju i jasnoću u komunikaciji. Uspeh na Young Lions je potvrda kontinuiteta u radu sa mladim timovima i okruženja u kojem se znanje deli, a razvoj talenata podrazumeva dugoročno mentorstvo”, istakla je Jana Savić Rastovac, kreativna direktorka McCann Beograd.
U nastavku predstavljamo sva tri nagrađena rešenja kreativnih timova agencije McCann Beograd, članice AMA Group.
ZLATO: Neviđene legende
Tim: Dušan Antonijević i Haris Ličina
Pobednički duo, Dušan Antonijević i Haris Ličina, predstavljaće Srbiju na svetskom finalu u Kanu, gde će imati priliku da svoje ideje ukrste sa najboljim mladim kreativcima iz celog sveta. Projekat „Neviđene legende” donosi snažan zaokret u pristupu društveno odgovornim kampanjama, gde se fokus premešta sa sažaljenja na optimističnije gledanje – dostojanstvo, karakter i snagu dece iz Svratišta. Osmišljeno rešenje razbija zid nevidljivosti između građana i dece iz Svratišta koju svakodnevno srećemo na ulici, ali čije probleme retko zaista vidimo. Kroz različite saradnje sa umetnicima i partnerima, ali i drugačije digitalne mehanizme kao što su Monthly Drop kolekcije, doniranje prerasta iz puke transakcije u bližu i autentičnu ljudsku vezu.
Šta vam je bila glavna inspiracija za ovakav pristup?
Dušan: Inspiracija su nam bila upravo divna deca iz Svratišta, koju je zapravo većina ljudi u ovom gradu imala priliku da upozna barem jednom. Hteli smo da razbijemo barijeru toga da su njihovi problemi nevidljivi. Jer ako su problemi nevidljivi, deca iz Svratišta definitivno nisu!
Oni su stvarne legende u delovima grada, sa kojima smo pričali, smejali se, upoznali njihove priče i snove.
Zato smo odlučili da promenimo perspektivu, umesto narativa o žrtvama, u prvi plan stavili smo ono najlepše u ovoj temi – decu i njihove priče. Nismo ih prikazali kao žrtve sistema, već otkrivajući njihove priče, talente i izuzetne unutrašnje snage kao klince koji su, uprkos svemu, stvarno neviđene legende.
Šta vam je bio najveći izazov tokom osmišljavanja ovog projekta?
Haris: Pravljenje balansa između autentičnosti i odgovornosti bio je najveći izazov. Teško je zadržati tu sirovu istinu sa ulice, a da klince ne izložimo riziku. Trebalo je osmisliti vizuelno jako rešenje, ali tako da zaštitimo njihov identitet i da ne odemo u onu klasičnu, dosadnu patetiku od koje svi okreću glavu. Svaka reč i slika morali su da budu na mestu da bi poruka bila iskrena.
Kako ste se nosili sa pritiskom takmičenja?
Dušan: Rok od 24 sata, karakterističan za Young Lions Srbija, dobar je filter jer nas fokusira na ono što je najvažnije – problem, i ideju koju možemo da osetimo u stomaku. U početku nismo brinuli o poruci, o kanalima, o rasplinjavanju – već upravo o istini koju želimo da ispričamo. Kada smo osetili ideju, i prepoznali način kako da je vizualizujemo, inspiracija kako još možemo da je iskoristimo je samo nadolazila. Velika inspiracija su nam bile i sve neverovatne kolege koje su učestvovale na takmičenju. Dobar i važan problem, i inspirativno okruženje su stvarno učinili da rad ne bude pritisak, već pravo uživanje.
Kakva su vam očekivanja od svetskog finala u Kanu?
Haris: U Kan idemo da vidimo gde smo u odnosu na svetsku scenu, da učimo od najboljih, ali osećamo i veliku odgovornost. Naša ambicija nije samo takmičarska, cilj nam je da ove neviđene legende dobiju pažnju koju zaslužuju i da više nikada ne budu nevidljive.

SREBRO: Pretplati se na dobrotu
Tim: Lola Agius i Pavle Kostić
Drugoplasirano rešenje Lole Agius i Pavla Kostića polazi od uvida da ljudi reaguju u trenucima hitnosti, ali da sa njihovim prolaskom nestaje i podrška. Kao odgovor na problem kontinuiteta, razvijen je digital-native model pretplate koji donacije pretvara u stabilnu mesečnu naviku. Rešenje „Pretplati se na dobrotu“ nudi platformu na kojoj korisnici jednim klikom postaju stalni oslonac deci, obezbeđujući Svratištu kontinuiran i predvidiv izvor podrške.
Gde ste pronašli inspiraciju za ovaj model?
Lola: Inspiracija je došla iz samog uvida – ljudi se pojave u trenucima hitnosti, ali kada oni prođu, nestaje i podrška. Zato smo prestali da čekamo velike trenutke i počeli da razmišljamo kako da stvorimo kontinuitet kroz sistem. Model pretplate, kao digitalno prirodan obrazac ponašanja, pokazao se kao najlogičnije rešenje.
Šta izdvajate kao najveći izazov?
Lola: Najveći izazov bio je da pronađemo balans između emocije i funkcionalnosti – da osmislimo rešenje koje pokreće ljude, ali i odgovara na problem kontinuiteta. Posebno nam je bilo važno da humanost prevedemo u naviku, jer, kao što i brif kaže, empatija postoji, ali ne i navika. Zato smo razvili sistem koji je jednostavan, intuitivan i dugoročno održiv.
Kako ste se nosili sa pritiskom takmičenja?
Pavle: Najveći pritisak bilo je vreme. Nosio sam se s tim tako što sam se stalno vraćao na inicijalnu ideju i držao jasnu viziju u glavi. U takvom roku lako je preispitivati svaku odluku, ali je najvažnije ostati dosledan pravcu. U dizajnu to znači svesti sve na jasan, prepoznatljiv vizuelni jezik koji direktno komunicira ideju, bez suvišnih elemenata.
Šta biste voleli da ova ideja pokrene?
Pavle: Voleli bismo da ova ideja pomeri način na koji razmišljamo o donacijama – da pređu iz jednokratnih reakcija u kontinuirani model. Ako makar deo ljudi usvoji takav pristup, organizacije poput Svratišta dobijaju ono što im najviše nedostaje – stabilnost podrške.

BRONZA: I drugi put
Tim: Ana Krbanjević i Milica Ostojić
Projekat bronzanih lavica Ane Krbanjević i Milice Ostojić bavi se problemom „jednokratne empatije”. Njihova kampanja „I drugi put” koristi digitalne okidače u aplikacijama za dostavu ili kupovinu poput Wolta ili Maxija, sa ciljem da se donatori podsete da je kontinuitet ključan. Fokus je na izgradnji trajne veze, jer u Svratištu potrebe ne prestaju nakon prvog puta, već su potrebne stalne donacije.
Šta vas je najviše inspirisalo tokom rada?
Ana: Inspirisala nas je ideja zahvalnosti kao polazna tačka – posebno ona koja dolazi od dece kojoj se pomaže. Iz toga smo razvili vizual koji spaja dečiji rukopis kao iskren izraz zahvalnosti i drugi deo (sam koncept “I drugi put”), kao odgovor, odluku i obećanje da će se pomoć nastaviti.
Koji izazov vam je bio najizraženiji?
Milica: Glavno pitanje bilo je kako da motivišemo ljude da se vrate i doniraju ponovo, bez osećaja pritiska, već kao prirodan nastavak njihove svakodnevne online kupovine.
Kako je pritisak vremena uticao na rešenje?
Ana: Borile smo se kako da kompleksnu ideju saradnje sa aplikacijama objasnimo na što jednostavniji i jasniji način. Taj pritisak nas je naterao da ogolimo ideju do njene suštine.
Šta očekujete od realizacije?
Milica: Najvažnije nam je bilo da promenimo način na koji razmišljamo o doniranju, da ono ne bude impuls, već navika. Ideja je da svaki put kada čujemo u svakodnevnom govoru “I drugi put”, setimo se Svratišta, donacije i pomoći. Nije samo fraza, već obećanje koje treba održati. Ako uspemo da postanemo deo nečije svakodnevice, onda smo zaista napravile razliku.

Prijavite se za Advertiser Serbia Daily Newsletter

Facebook
Twitter
LinkedIn
RSS